ZMV Reloaded

Salt & Pepper

19.09.2007.

Woman, oh woman (you still rock)

Britney nije debela.
Zasto niko ne kaze da je Shaquille O'Neal debeo?
Zena je rodila dvoje djece, i u problemima je svoje vrste. A ljudi se debljaju cak i jeduci cips svakog petka uz filmove sa Adam Sandlerom. Debljaju se sto su lezihljebovici bez razloga. I sto su prozdrljivci, bez stresa.
Ali nije debela.
Debele nemaju petlje obuci onakve gacice.
A mrsavice imaju vise celulita od nje.

17.05.2007.

Koža

Dodirnuti milo i nanijeti bol je isto. Razlika je samo u jačini pritiska.

23.04.2007.

Somewhere over the rainbow... [Zlatokosina kuca]



__________
[Znam, ja sam Princeza od Šatora
Ali moj dvorac je stvaran
Kao i ljubav kojom cu dupke
Da ga napunim]

06.04.2007.

Neka druga ja

Danas, bacajuci otpatke, vidim svoja dva CD-a razbacana oko kontejnera i dio nakvasene i pogazene fotografije na kojoj se moja ruka, zagrljena, nastavlja u tudju. A neki dan razderah stare fotografije i pobacah vise nekorisne CD-ove u smece.

Moja ruka, moje rame, i naramenica zlatne haljine. Dio jedne fotografije, jedne price. Stare, zaboravljene, poderane i bacene. Dva CD-a s mojim imenom kao posvetom.

Gdje je ostatak? Taj ko je pobacao stvari iz tri puta zapecacene kese uspomena, je li slozio komadice… Je li poderane fotografije sklapao kao puzzle, smijuci se.. Je li mu se nesto dopalo?  Je li nesto uzeo sebi? Svidjel' mu se koji CD?

Sta o meni sada zna?

Hoce li reci?

Hoce li se smijati...

Plakati?


Toliko odbaceno, a toliko moje.
I koliko god da pobjegnes od sebe, uvijek ces se naci. Zakon. Karma. Reciprocitet.

Nesigurnost. Strah.

Bol.

 
I ne, ne boli mene sto bacam uspomene. Boli me sto ih drugi gaze.

24.03.2007.

Lavender rain in boredom

Prvi puta u vise od godinu dana kako zivimo zajedno u ovoj zgradi, nas smo dvoje bili namjesteni u mraku, na mramornoj ploci prozora sobe koju ne koristimo, i gledali smo zgradu koja od nase ide na L. Pravi ugao od betona i fasade, a pogled pravolinijski. I kada oci prodju kroz kisu, zaustavljaju se na tudjim prozorima u kojima cesto nema svjetla, samo odbljesci televizora. Narandzasto. Plavo. Iskricavo bijelo.

Nas dvoje gledamo, svako svoje nesto u mislima broji. Prozore, spratove, kapljice... nista.

 A vani kisa, cini mi se nekako smedjom. Otvorih nam prozor na kant. On se prvi priljubi uzdignute glave da kroz otvor osjeti noc. Vani hladno. I mirisno. Skoro kao miris iz druge prostorije, u kojoj nasa masina za ves brunda i brunda... Stade. Pa podje brze, brze i zabrza... Cujem, druga centrifuga pocela. Jos desetak minuta, mislim, i mozemo u krevet... Nas dvoje i dalje stojimo i  gledamo kroz isti onaj prozor... Pod ostrim uglom nasega prozora decko na petom spratu pali svjetlo, i jasno vidim da uzima stvari iz ormara. Smijuljim se. I mi, eto, poceli da virimo po komsiluku ove kisne lijepe veceri! Radijator ispod mramorne prozorske ploce jos uvijek mili, jos nije hladan. Koljenima naslonjenim bas je ugodno tu, ni tanki utori na metalu im ne smetaju.

Nesto u kupatilu pade. "Idi vidi sta je", kazem mu.

On odmah skoci sa prozora i otrca da vidi.

Neko na sedmom spratu upali svjetlo. Vidim, prostorija je kuhinja, prepoznajem po visecim elementima. Ostatak ne vidim. Ali mi se cini da je kuhinja mnogo uska. Merak za pogurati se kada puna kuca familije bude...

Puna kuca familije...

Prekide me on. Zna da mi nije duzan i da mi ne mora reci sta je tamo ono puklo. Zna, jer znam da se Glade mikrosprej ponovno odlijepio sa plocice.

Puna kuca familije... Bilo da je ljeti, bilo da je zimi.

Pogleda me ocima kao dugmicima. Mazi me, njima rece. "Debelinguze", sapnuh dok ga milovah po glavici. Podje da prede, podize glavu i zatvori oci.

Mikrokosmos imamo ti i ja. Ja ti uvijek pricam, a ti samo sutis. Ti me ne razumijes, ali ja tebe ipak volim, i to mora da znas.

 "Upadaj", rekoh mu. On skoci u veliku bijelu plasticnu kofu, mlatarajuci vrhom repine iznad njenih supljikavih zidova. Mjauknu dajuci mi znak da je spreman da ga u kofi svecano ponesem do mjesta gdje cemo otvoriti jedna ovalna vratanca i gdje ce, u nasem malom roza stanu, zamirisati lavandom netom oprani ves...

 

I krenusmo...

26.02.2007.

Mrvi


Jel vi imte mrve po kuci? One mle sicusne, ne one poljske debele? Ne bih ni j znl d ih imm d neki dn nism primijetil d se Chnel sve vise igr s 'necim' ispod kuhinjskog pult. Pridjem mlo blize, kd ono dv mleck mrv hodju po pultu. Mlecki, nems ih st vidjet. li, ipk su tu, postoje, dkle – smetju. Nego, poprtim j t dv ml mrv, i skuzim gdje idu. Nece mrvi n kolce i n sltko, jok. Nist ko n crtnim. Nego mrvi prvo n- meso. Nigdje mrv n kolcu, cetiri mrv n hrenovci. Bezobrzluk, jebemu. Pohsio se svijet ns, sve im mlo, p eto i mrvim mlo. Koliko se j sjecm, prije rt (npr Drugi svjetski ili u BiH) su mrvi jeli sltko i kolce, ne hrenovke.

 

p.s. – nrvno d sm kupil Rid (ono sto reklmirju n tv-u z mrve). Tko im i treb kd su su oportunisti. Blood(ipsilon) fucks(uzvicnik).

11.07.2005.

Gernika / Nimalo krivi.

I dok se rukama i prstima prenose tabuti strasni i ruzni kao sama smrt nesretnika u njima, na metar od kolone sjedose hane na zidic da odmore, okrenuvsi ledja moru tjelesa pod zelenim platnom. Prokleta da ti je ljenost urodjena, ustani i gledaj! Barem mirno stani dok gledas kako oni koji u zemlji lezase bez imena i spomena idu na dostojan pocinak. Ne okreci ledja, nesreco, gledaj kosti koje se pronose, gledaj i ocima ljubi njihov grob jer mozda je taj isti kome si okrenula ledja zadnji puta bio s tvojim najmilijim, mozda je s njim djelio zadnje parce pomacenog hljeba, mozda bi, da je srece bilo, mogao nesto da ti kaze o tvome. A ti sjela, ledja Im okrenula. Bravo! O, sirotice, o ti koja si nimalo kriva, ustani i gledaj, sazmi to ucmalo u sebi i, i da ti noge gore, stoji pravo, jer barem toliko Covjeku dugujes.

Bravo za tastinu nam. Da mi je vidjeti jagodicu prsta Onoga sto tonovima nastoji da uvelica trenutak, onoga ko je poturio svoje ili onoga kojemu to na kraju pameti bilo nije, pa se prilikom 600 posljednjih pozdrava moze slusati bilo sta... Kao da gromovi sa svih strana nisu idealna muzika! Samo da mu jagodicu vidim, da vidim cime on to stisne i pritisne, i kojom on to hrabroscu pusti da alejom tragedije i mrtvaca odzvone veseli tonovi, oni fini, oni koje su Oni cije se kosti upravo na rukama pronose prije deset godina mogli slusati negdje u svom mirnom zaseoku, u svojoj drzavi, medju svojom djecom i porodicom... Bravo, muzicari! Da, skupilo nas je se mnogo, mogli bismo tefericit… Okupaj se u poganluku i neuku svome, ti nemarni, ti nimalo krivi…

Bravo za diplomate koji u bijelim rukavicama ređaju bukete na spomenike, odmjeravajuci tudje i gurajuci svoje u prvi plan. Neka se vidi od koga je buket, i neka se vidi koliko je skup. Samo vi nosite te kosti i tabute, ja cu ovdje malo da namjestim ovu masnicu na buketu…

Bravo za bosanski seljakluk koga ni najjeziviji dogadjaj ne moze prikriti. Izvozimo se kroz predstavnike ove i one, ne bi li nas svijet 'ufatio' i prikazao na televizoru. Mi samo od samilosti znamo da opstajemo. Ponos u sesto raka zakopavamo, donaciju Svjetske banke vapimo. I sve to da nas ufati televizija.
Fuj.

Bravo za portal blogger.ba koji ce naglasiti londonsku jednodnevnu tragediju a ne spomenuti desetogodisnji genocid tijela i zivota, agoniju i silovanje uma. Nasa golgota nije 'in'.

Bravo za mene, bravo za tebe. Bravo za sve nas koji danas mislimo na Srebrenicu. Bravo za nas koji se, evo bas ovako kao ja sada, sjetimo jedan dan kriviti sve druge a ne gledati sebe isto tako krivo. Bravo, za tri dana opet ce nam biti svejedno. Inferno oko nas, danas i u nama, izgubit ce do tada svoj smrad. Tudja nam je Gernika vazda bila bezbolna. Bravo sto smo prokleti! Prokleti, a nimalo krivi...


(Srebrenica 2005)


Stariji postovi

ZMV Reloaded


MOJI FAVORITI
hadzinica
Mjesečevi Prsti
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
koksanje
Duh Koji Hoda
Simplington post
Soba s pogledom
LIPO LI JE LIPO LI JE
Bell, Book, and Candle
Barhana
nesvjesna's
little bit of ... ®
Amsterdam, izjutra
lucida intervalla
zora
Civutski vrt
Phata
mIRCerkine mace
Ko se boji vuka još?
Tako je vriŠĆala Banshee
Rukomet
Zrtava Turbo Folka bb
neostvariva zamisao
Uvijek sam...
Ciganka iz Cordobe
Rubia.despues
više...

BROJAČ POSJETA
97973

Powered by Blogger.ba