ZMV Reloaded

Ako i zbog cega postujem ovu nasu maloumnu drzavu, to je zbog toga sto niti za stotinu godina nece pruziti ruku homoseksualcima. A i ne moramo mi uopce u Evropsku uniju, jer mi apsolutno ne treba gay u parlamentu.

 Pederluk je bolest, ona izmisljene vrste, jer da ju se ne popularizira toliko – kroz medije, neka gay prava i zahtijeve, ostali bi samo oni pajpatoloskiji slucajevi da se baskare pod tim svojim istosplonim sadizmom, i to samo potajice. Drustvo je napravilo pedere, jer danas svaki neshvaceni covjek kojemu je dosadno, odluci da bude peder. Jer je pederstvo in! Jer kao peder moze raditi na tome da dobije neka prava i povlastice na koje bi, kao zdravospolna jedinka, mozda morao/la cekati.

Pederluk je bolest.

Mentalna bolest.

Nistkorisno stanje.

Involucijski proces.

A i dao se suzbijati taj homoseksualizam… Ustvari, ljudi koji su se u proslosti cudnom silom osjecali takvima, nisu imali ine kolone kica, nisu vukle normalan svijet za jezik, nisu imali morbidne performanse i jednostavno… svijet se nije krojio prema njima!  

A sada, svaka javna licnost koja cak i kontekstualno natukne nesto protiv homoseksualaca (ili im se, jednostavno, 'ne ulizuje'), biva predmetom javnog linca, i to je veliki pad u karijeri.

… I od kada su homoseksualci postali toliko relevantni da se po njima treba krojiti sve zivo?

Od samih homoseksualaca bolesniji su oni koji su im izmislili i pridali tolika prava.

Da usvoje djecu!?

Da legalizuju brak!?

Kalifornjski zakon zabranjuje djeci u osnovnim skolama koristenje rijeci ‘tata’ i ‘mama’ jer se, eto, kosi sa pravima homoseksualaca!

Od kada je bolest imati ‘mamu’ I ‘tatu’, a zdravo biti peder???

Da se homoseksualizam toliko ne propagira, ne bi bilo niti toliko homoseksualaca. Demokratija je, u ovom slucaju, demagogija.

I sto ce im, uopce, gay parade? Kada bi svi normalni heteroseksualni ljudi svijeta u isto vrijeme izasli na ulice gradova, saobracaj na cijeloj nasoj planeti bio bi zaustavljen i nastalo bi stanje haosa. Sa cijele planete vristalo bi se: “Hey, ja sam hetero!” “Imam muza!”, “Imamo cetvero djece!”, “Postao sam pradjed po treci put!”, “Ponosna sam sto nosim blizance!”, “Ozenio sam dosta mladju zenu i ponosim se time!”…

 
Inflitracija homoseksualizma u skole, ustanove, politiku i medije je bezrazlozna, pretjerana, i zaista provokativna. Budi gay, who gives a shit, jer uvijek ce postojati ovakvi kao ja koji ce to smatrati patoloskim. Ali ne guraj svoje razvaljene cmarove i olizane vulve na ekrane, u novine, u zakone, i ne brani djeci da imaju jednoga tatu i jednu mamu, a ne da ih zovu serijski- “Roditelj 1” i “Roditelj 2”.

Uostalom, nesretan je i izraz homoseksualizam, jer se dijete u osnovnoj skoli sada cak boji izraziti i kao homo sapiens. I natjerajte tog malog povrijedjenog homo-sapiensa da kasnije ne postane homo-fob?

 Ja sam homofob. Niko nema pravo da mi zabrani da se kao takva deklariram. Svejedno mi je sta ko kaze. Ako je biti homofob diskriminacija, onda je braniti izrazavanje kao homofob krsenje ljudskog prava na javno izrazavanje.

Pederluk je bolest.

A i ako je budem morala lijeciti nekada u zivotu, sa sigurnoscu tvrdim da cu nositi duple rukavice na rukama.

Britney nije debela.
Zasto niko ne kaze da je Shaquille O'Neal debeo?
Zena je rodila dvoje djece, i u problemima je svoje vrste. A ljudi se debljaju cak i jeduci cips svakog petka uz filmove sa Adam Sandlerom. Debljaju se sto su lezihljebovici bez razloga. I sto su prozdrljivci, bez stresa.
Ali nije debela.
Debele nemaju petlje obuci onakve gacice.
A mrsavice imaju vise celulita od nje.

Cudna stvar je sto vec sedam dana imam goscu. A friend in need of an accomodation, ustvari. A very good friend, sto je jos gore, kad svi moji ostali very good friends znaju da s ljudima mogu stisnuti sedam dana samo ako sam bolesna, a oni titraju oko mene, ili kad smo na moru prinudjeni biti zajedno pa vec od treceg dana boravka u pauzi od rucka do vecere se pretvorim u cangrizavo nabrijano bice koje svima kvari raspolozenje. Poslije vecere se smirim i vec mogu podnijeti ljude - zato sto tada jedem, i zato sto sam nedugo poslije obicno vec pijana.

Volim ja ljude. Ali svoje navike i svoje default postavke okruzenja, cini mi se, volim vise.
Nego, vratimo se mi nasim ovcama.

Bilo je kao prije stotinu godina kada sam otvorila vrata od sobe koju sam dala njoj, i pitala je:
"Hoces li rezanaca?"
"Rezanaca?", uzvratila je.
"Ma jah, nesto mi je naumpalo jesti rezance", zatvaram vrata iza sebe pokusavsi zvucati manje ljubiteljno-karbohidratski.
"Kako mislis rezance?", pita ona.
"Sta ja znam, ima parmezan umak, ima i salsa ako volis.."
"Ma ne, kako mislis REZANCE?"
"Ah, tjestenina u trakicama, znas... Rezanci... Pilav, kaze se valjda...", hvatam se objasnjavati osjecajuci se kao Merriam-Webster glupi portal. Ne znati kako izgledaju rezanci  je isto kao i ne znati ko je, npr, Mary Alice Young.
"Aaaa, jufka, mislis!", pogleda me ispod obrva.
"JUFKA?!", udari me u grudni kos ono ruzno F u sredini, "nije to jufka. Ovo je manje. U trakicama..."
"Pa ja to zovem jufka."
"Dobro onda...", odgovorih, "hoces li... TO"
"A jel' ti domaca?"...

Ne znam sta se dalje zbilo, ali su mi rezanci ispali OK. Istripovah, nekako, sama sa sobom.
Njoj se hrana i nije bas dopala. Pojela je malo, a onda si napravila Mlevenu Plazmu s mlijekom, koju je  kupila, i koju hapi  svakog dana.

Narednih stotinu godina njenog boravka proslo je uredu. Vecinom jer sam se zabavila svojim knjigama, a i spasonosnom fizioloskom ulogom svoga muskarca u nasem ljubavnom zivotu, mada ogranicenom na "Budi tiho".

Tek nedugo prije ove vremenske radnje tipkane u prezentu, provirila je kroz staklena vrata moje sobe i pitala me:
"Imas li ti u kuci kakvog mesa?"
"MESA?", u nenadanom napadu spustila sam noge sa radnog stola. "Ima nekih fileta u fridžu, mozes si napraviti."
"A ne, imas li pravog mesa?"
"Boze, ne!", pred mojim ocima su se odjednom njihale citave polovine frisko oderanih kravica, nalik na onu iz Cow & Chicken. "Kakvo hoces meso? Ima fileta od ribe..."
"Nemas nista mesa? Ni fasiranog, ni odrezaka, ni piletine?"
"Pa... nemam", rekoh osjecajuci se fakat siromasno, "ja to ne pravim, meni samoj ne treba, a i kada treba, to se onda ode u mesnicu, tamo ima mesa."
"Haaaj tebe! Kod mene uvijek ima mesa, ima barem jedno deset kila mesa u frizideru. Kod mene ima i pile!"
"Ima fileta!!!", odgovorih glasno ali ljubazno, vrativsi noge na stol, stavivsi flomaster medju glodjajuce zube, da ne bih morala vise opravdavati svoju potrebu o nemanju frikin zivog mesa u kuci.

To je bilo to. Kada je zamakla u svoju sobi, diverzantskim koracima usla sam u vlastitu kuhinju.

Uzela njenu kesicu Mlevene Plazme, i dobro je posolila.

Vatih se u sobu, kao da se hiljadu godina nije nista desilo...

Kad god sam, i kome god u zivotu rekla "Nije do tebe", znacilo je eksplicitno: "Do tebe je".
"Nema veze, ja cu" znaci "Mogao/la si podic guzicu malo".
"Kako god ti hoces" = "Ja bih najradje - nikako".
"Ne, nema problema, zasto?" = "Zar ne vidis slona u uskom hodniku?" i "Moli me dva dana da ti kazem sta je".
"Bila sam na balkonu" = "Bilo mi je apsolutno mrsko da ti se javim na mobitel" ili "... otvorim ti vrata".
"Nema na cemu" = "Dodjes mi".
"Ti najbolje znas" = "Nije moj problem".
"Hoces da jedes nesto?" = "Nadam se da neces".
"Cuj, nisam te vidjela" = "Vidjela sam te, a cak mi je i vidjeti te bilo mrsko".
"Hajde, vazi, cujemo se" = "...Kad ti drugi put nazoves".
"Ma to je samo sitnica" = "... Koju sam platila 28 maraka i bolje ti je da zapamtis".
"Ne sjecam se kako se zove farba/sjajilo" = "Eee, da bii i tebi 'vako, jel".
"Nije loše" = "Lose je".
"Nisi trebao/la" = "Jel ima jos sta?"
"Bas se nisam sredila" = "Hvala Bogu pa se vidi".


Eto. Kripteks gotov.

Podvrste ženskog roda, da ne kažem žene, koje ja nikako, ali baš nikako, ne mogu da smislim u svojoj glavi, su:

- ne-vidiš-mi-facu-od-kose hardkor metalke,
- ogrezle pankeruše,
- probijačice zvučnog zida,
- rezem-si-vene-u-krvavom-svijetu vudu koke
- psovačice i pljuvačice,
- Frankejnštajnove mlade,
- furam-se-da-imam-ćunu opasne pametnice i
- svako-jutro-ćeškam-s-po-jaj(nic)ima tomboy¹  amazonke.

Involucija?
Gender issue u vlastitom redu?
Ja bečka koza?

(hvala, iako lično preferiram biti krava, zbog komplimenata u 'Ilijadi')

Sabur. Čitaj.
Imam nekoliko vrlo pametnih, možda ih i nađeš.

Teza: Čim žena ima otvorena i dernjava usta, znači da joj je minđa zatvorena (pa mora da psuje i galami) 

Hm... evo ovako. Zamislite ženu kao pipu s dva ventila. Evo podrobnije- žene (ili Ono ženskog genotipa u slučaju žena koje i dalje žive u uvjerenju da im rastu muda), imaju dva izduvna ventila, ali pravo na aktivni rad samo jednog. Ili gornjeg (galama), ili donjeg (minđa). Može se otvarati samo jedan ventil od ta dva u određenim vremenskim razmacima, tako da bi se mogao stvoriti pritisak koji bi rad (vokaliziranje decibelima/rad minđe) učinio efektivnim (oba ventila otvorena ili zatvorena nije nađeno u prirodi). S obzirom na oscilacije u radu gornjeg ili donjeg ventila u ženskoj populaciji, postoje (nas) dva isključiva tipa:

I -- Žene u životnoj homeostazi su žene koje ne moraju da se dokazuju. One hodaju zavodljivo zatvorenih usta sa osmjehom, jer im je minđa otvorena i posjećivana. To jeste: gornji ventil zatvoren jer donji ventil savršeno radi.

II -- S druge strane, one kojima je minđa zahrđala i koje ne dobivaju redovno će galamit i zonfirati se. Dakle, donji ventil zatvoren, usta automatski, kao jedini preostali ventil, moraju da rade⁴. [Ovo ću morati da ubacim u neki priručnik o ženama objavljen pedesetih godina.]

Podteza: ako galamiš, nećeš čuti kad ti neko pokuca na vrata donjeg ventila

Zato je Britni, s donjim aktivnim ventilom, super, a ona rok pišulja neka krišći... dozvaće valjda, pokucaće valjda i njoj neko... Nekad.

Jesam im se nagovorila, jelde?

Skoro hipoteza: Sve su žene žene, samo što neke nose pseće ogrlice

 Nego, zaista, ženstvenost je vrlina. Ustvari, za ženstvenost treba hrabrost. Ženstvenost je plačljivost, i romantičnost, i menstrualni bolovi. Ženstvenost je osmijeh. Nije jezik isturen, već samo osmijeh. Pisala sam već jednom o virtualnim ženama (pročitati, da ne ponavljam). Pa neka budem oldfešn babuskara glupa koja je završila školu svoje pranene (ako je uopšte išla u školu!), ali u mom pojmovniku, svaka ona koja će se kriti iza kose i headbanginga; kao dva prsta debelog crnog kreona oko očiju; furki Elle Dvornik i Kelly Osbourn (jesu li uspjele napuniti 18 u međuvremenu?) i morbidnih životnih parola- nije svoja. Ostavimo ventile sada po strani, to sam se zajebavala (ali je ispalo dobro, moraš priznati).

Žena će učiniti sve da se pokaže opakom i jakom, samo da ne bi bila povrijeđena, ili da bi joj se teže pristupalo s namjerom da ju se povrijedi. I to je sve. Može se žena (ili Ono ženskog genotipa) opasati sa stotinu psećih ogrlica s bodljama, može psovati i razbijati i misliti da je svu hrabrost pokupila, ali tako samo moli da je se ne povrijedi.

Zato ne cijenim 'opasne' trebe.

Opasnija sam ja koja plačem, i ja koja dobro znam da patim, čak i kada ne trebam, a ipak dramim.

[Naputak: muzičke preferencije su nešto drugo. Muzička pankerica i pobunjenica neće nikada pljuvati po cesti, sigurno. Ovdje govorim o kompleksasicama, ne o publici]

Činjenica, kako navedeno gore: Žena će učiniti sve da se pokaže opakom i jakom, samo da ne bi bila povrijeđena, ili da bi joj se teže pristupalo s namjerom da ju se povrijedi.

Sad ispadoh ja čistokrvna Štrumfeta, jbg. Mislim, i na mojim noktima se nosi crni lak. I imam goth komada u ormaru⁵. I mene pukne period nadrkanosti i na(r)cističke filozofije i tada mrzim sve, i smor sam i sebi samoj, al' cu zato kad se izlaufam o tome osam dana normalno voditi diskusiju o Evolventi i evoluti pramena kose u zavisnosti od punog kalibra čičak viklera – iskustva, praksa  i zaključci.

Jer me nije stid biti „glupa“. Ni „osjetljiva“. Jer sam žensko s default postavkama (samo onda kada nisam super žensko, kao što je već poznato).

Nije žensko, bona, da vrišti i zveca glavom po putu. Niti da se derlani.

 Konkluzija: Otklon od ženstvenosti je odbrambeni mehanizam

Ustvari, sada kontam, sve je to nebitno... Budi Ajfelov toranj ako hoćeš. I to što rekoh da ne cijenim one na početku nabrojane podvrste ženskog roda– pretjerala sam možda. Nije da ne cijenim, sada shvaćam da- suosjećam. Možda žalim. Ne komentarišem (ni ovim blogerkama koje lafo čitam, ni u PRAVOM životu⁶). Ali te znam, kakva god i koja god da si. Bitno je da smo iste. Slabe.

I to je super. Kad malo profilozofiraš... Nekako... Ispadne.

Neću se družiti s tobom, da se ne nabodem na tvoju pseću ogrlicu. Ali znaj da znaaam da plačeš, opaka kučko kojoj cijeli svijet ne može ništa. Tišu-mišu. Razumijemo se.

Eto. Nadam se, ženo, da sam barem zaslužila da budem krava, ako već ne boginja.

Uzmi, radi sad nešto.

I šuti.

Šuti.

Šuti, je možda ti neko i pokuca...

¹ Marija Šerifović alike.
² Što, kako smo zaključili, ili ćemo zaključiti, ne postoji.
³ Bezobrazni izraz za pičku.
⁴ Pojava se općenito zove nedoku*čenost. Svi vi oženjeni, sada bolje razmislite o histeriziranju vaše drage ženice nakon prve godine braka.
⁵ koje mi je poklonila prijateljica; suknjicu sa vlastitog joj HIM koncerta, a korzet kupila pride da mi pasa uz suknjicu (znam da me voliš, volim i ja tebeee)
⁶ To jeste, pretežno sam dovoljno do'ebana da ne moram galamiti, ili se barem tako furam za javnost

Ustvari, samo sam htjela priznati da i sada gotivim Britni Spirs.