ZMV Reloaded

Salt & Pepper

11.07.2005.

Gernika / Nimalo krivi.

I dok se rukama i prstima prenose tabuti strasni i ruzni kao sama smrt nesretnika u njima, na metar od kolone sjedose hane na zidic da odmore, okrenuvsi ledja moru tjelesa pod zelenim platnom. Prokleta da ti je ljenost urodjena, ustani i gledaj! Barem mirno stani dok gledas kako oni koji u zemlji lezase bez imena i spomena idu na dostojan pocinak. Ne okreci ledja, nesreco, gledaj kosti koje se pronose, gledaj i ocima ljubi njihov grob jer mozda je taj isti kome si okrenula ledja zadnji puta bio s tvojim najmilijim, mozda je s njim djelio zadnje parce pomacenog hljeba, mozda bi, da je srece bilo, mogao nesto da ti kaze o tvome. A ti sjela, ledja Im okrenula. Bravo! O, sirotice, o ti koja si nimalo kriva, ustani i gledaj, sazmi to ucmalo u sebi i, i da ti noge gore, stoji pravo, jer barem toliko Covjeku dugujes.

Bravo za tastinu nam. Da mi je vidjeti jagodicu prsta Onoga sto tonovima nastoji da uvelica trenutak, onoga ko je poturio svoje ili onoga kojemu to na kraju pameti bilo nije, pa se prilikom 600 posljednjih pozdrava moze slusati bilo sta... Kao da gromovi sa svih strana nisu idealna muzika! Samo da mu jagodicu vidim, da vidim cime on to stisne i pritisne, i kojom on to hrabroscu pusti da alejom tragedije i mrtvaca odzvone veseli tonovi, oni fini, oni koje su Oni cije se kosti upravo na rukama pronose prije deset godina mogli slusati negdje u svom mirnom zaseoku, u svojoj drzavi, medju svojom djecom i porodicom... Bravo, muzicari! Da, skupilo nas je se mnogo, mogli bismo tefericit… Okupaj se u poganluku i neuku svome, ti nemarni, ti nimalo krivi…

Bravo za diplomate koji u bijelim rukavicama ređaju bukete na spomenike, odmjeravajuci tudje i gurajuci svoje u prvi plan. Neka se vidi od koga je buket, i neka se vidi koliko je skup. Samo vi nosite te kosti i tabute, ja cu ovdje malo da namjestim ovu masnicu na buketu…

Bravo za bosanski seljakluk koga ni najjeziviji dogadjaj ne moze prikriti. Izvozimo se kroz predstavnike ove i one, ne bi li nas svijet 'ufatio' i prikazao na televizoru. Mi samo od samilosti znamo da opstajemo. Ponos u sesto raka zakopavamo, donaciju Svjetske banke vapimo. I sve to da nas ufati televizija.
Fuj.

Bravo za portal blogger.ba koji ce naglasiti londonsku jednodnevnu tragediju a ne spomenuti desetogodisnji genocid tijela i zivota, agoniju i silovanje uma. Nasa golgota nije 'in'.

Bravo za mene, bravo za tebe. Bravo za sve nas koji danas mislimo na Srebrenicu. Bravo za nas koji se, evo bas ovako kao ja sada, sjetimo jedan dan kriviti sve druge a ne gledati sebe isto tako krivo. Bravo, za tri dana opet ce nam biti svejedno. Inferno oko nas, danas i u nama, izgubit ce do tada svoj smrad. Tudja nam je Gernika vazda bila bezbolna. Bravo sto smo prokleti! Prokleti, a nimalo krivi...


(Srebrenica 2005)

ZMV Reloaded


MOJI FAVORITI
hadzinica
Mjesečevi Prsti
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
koksanje
Duh Koji Hoda
Simplington post
Soba s pogledom
LIPO LI JE LIPO LI JE
Bell, Book, and Candle
Barhana
nesvjesna's
little bit of ... ®
Amsterdam, izjutra
lucida intervalla
zora
Civutski vrt
Phata
mIRCerkine mace
Ko se boji vuka još?
Tako je vriŠĆala Banshee
Rukomet
Zrtava Turbo Folka bb
neostvariva zamisao
Uvijek sam...
Ciganka iz Cordobe
Rubia.despues
više...

BROJAČ POSJETA
98254

Powered by Blogger.ba