ZMV Reloaded

Salt & Pepper

24.03.2007.

Lavender rain in boredom

Prvi puta u vise od godinu dana kako zivimo zajedno u ovoj zgradi, nas smo dvoje bili namjesteni u mraku, na mramornoj ploci prozora sobe koju ne koristimo, i gledali smo zgradu koja od nase ide na L. Pravi ugao od betona i fasade, a pogled pravolinijski. I kada oci prodju kroz kisu, zaustavljaju se na tudjim prozorima u kojima cesto nema svjetla, samo odbljesci televizora. Narandzasto. Plavo. Iskricavo bijelo.

Nas dvoje gledamo, svako svoje nesto u mislima broji. Prozore, spratove, kapljice... nista.

 A vani kisa, cini mi se nekako smedjom. Otvorih nam prozor na kant. On se prvi priljubi uzdignute glave da kroz otvor osjeti noc. Vani hladno. I mirisno. Skoro kao miris iz druge prostorije, u kojoj nasa masina za ves brunda i brunda... Stade. Pa podje brze, brze i zabrza... Cujem, druga centrifuga pocela. Jos desetak minuta, mislim, i mozemo u krevet... Nas dvoje i dalje stojimo i  gledamo kroz isti onaj prozor... Pod ostrim uglom nasega prozora decko na petom spratu pali svjetlo, i jasno vidim da uzima stvari iz ormara. Smijuljim se. I mi, eto, poceli da virimo po komsiluku ove kisne lijepe veceri! Radijator ispod mramorne prozorske ploce jos uvijek mili, jos nije hladan. Koljenima naslonjenim bas je ugodno tu, ni tanki utori na metalu im ne smetaju.

Nesto u kupatilu pade. "Idi vidi sta je", kazem mu.

On odmah skoci sa prozora i otrca da vidi.

Neko na sedmom spratu upali svjetlo. Vidim, prostorija je kuhinja, prepoznajem po visecim elementima. Ostatak ne vidim. Ali mi se cini da je kuhinja mnogo uska. Merak za pogurati se kada puna kuca familije bude...

Puna kuca familije...

Prekide me on. Zna da mi nije duzan i da mi ne mora reci sta je tamo ono puklo. Zna, jer znam da se Glade mikrosprej ponovno odlijepio sa plocice.

Puna kuca familije... Bilo da je ljeti, bilo da je zimi.

Pogleda me ocima kao dugmicima. Mazi me, njima rece. "Debelinguze", sapnuh dok ga milovah po glavici. Podje da prede, podize glavu i zatvori oci.

Mikrokosmos imamo ti i ja. Ja ti uvijek pricam, a ti samo sutis. Ti me ne razumijes, ali ja tebe ipak volim, i to mora da znas.

 "Upadaj", rekoh mu. On skoci u veliku bijelu plasticnu kofu, mlatarajuci vrhom repine iznad njenih supljikavih zidova. Mjauknu dajuci mi znak da je spreman da ga u kofi svecano ponesem do mjesta gdje cemo otvoriti jedna ovalna vratanca i gdje ce, u nasem malom roza stanu, zamirisati lavandom netom oprani ves...

 

I krenusmo...

ZMV Reloaded


MOJI FAVORITI
hadzinica
Mjesečevi Prsti
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
koksanje
Duh Koji Hoda
Simplington post
Soba s pogledom
LIPO LI JE LIPO LI JE
Bell, Book, and Candle
Barhana
nesvjesna's
little bit of ... ®
Amsterdam, izjutra
lucida intervalla
zora
Civutski vrt
Phata
mIRCerkine mace
Ko se boji vuka još?
Tako je vriŠĆala Banshee
Rukomet
Zrtava Turbo Folka bb
neostvariva zamisao
Uvijek sam...
Ciganka iz Cordobe
Rubia.despues
više...

BROJAČ POSJETA
97776

Powered by Blogger.ba