ZMV Reloaded

Salt & Pepper

27.04.2005.

Stupid- we are NOT! / ZLATOKOSA RAZBIJA SVJETSKE MISTERIJE!

Uh vidjeh i kod Moketa da se ljudi Jopet cudom cude sto mi zene zinemo k'o peš kad stavljamo maskaru. Obicno nas proglasavase glupacama. Zjalacama. Da drzimo dijetu time sto otvorenih usta sagorijevamo kalorije. Da otvorimo usta da mozemo odmah ciknut' ako se stapicem ubodemo u oko (doduse, to AJ prvobitno izvalih...)
A sve vam je to AUTOMATIK...

CCC, eto vam ga, zlobnici i sovinisti:

(artwork by Netter feat. Zlatokosa)

Eh pa fino- podignes kapak da mozes nanijeti maskaru a da si ne ofarbas cijeli kapak- naboras obrve - aktiviras kruzni ocni misic - taj razbudi podizac gornje usne --> Scipis svu muskulaturu gornje usne, kao kompenzaciju jarane vala moras opustiti donju! I zato zinemo!

21.03.2005.

Ja kada umrem / My Happy Ending / by Zlatokosa

Ja kada umrem, zelim da izgledam dostojanstveno.
Ne zelim da umrem u grcu. Ugh, to je tako ruzno.

Ja kada umrem zelim da mi pod glavu stave anatomski jastuk.
Sta oni znaju kako je meni najudobnije!

Ja kada umrem, zelim da moja bijela plahta bude oprana u omeksivacu.
I to u Lenoru s mirisom jasmina. Protestujem na svaki drugi!

Ja kada umrem zelim tacno da znam s kim imam posla.
I ne dam da svako oko mene oblijece, jos manje da me svako dodiruje.

Ja kada umrem, hocu da ostavim osmijeh na usnama.
Da se i mrtva smijem. To jeste, pod uslovom da mi zubi budu zdravi. Hehe.

Ja kada umrem, necu da se svima javi da me nema.
Ako me neko nije gotivio zivu, sta mi se ima ulizivati mrtvoj! Pa ja.

Ja kada umrem, hocu da svi placu, osim ljudi koji me vole.
Oni ne trebaju plakati.

I da mi je da budem DUH (ili duh-ica), pa da ih sve skakiljkim po tabanima dok nocu placu, gili-gili ;)

Ja kada umrem, ne zelim da me pokopaju negdje u cosku.
Ili negdje u osami. Hocu da budem medju rajom!

I da imam klupicu pored humke, da cujem kad neko dodje
Da mi prica, i da psujem svaki par koji se pohvata na njoj.

Ja kada umrem, ne zelim da mi bude tijesno.
I ne zelim da me zakuju, uh, ja sam klaustrofobicna. Bljak, bljak.

Ja kada umrem, hocu jos malo da ostanem tu negdje, u blizini.
I da gledam, samo gledam…

Ja kada umrem, hocu da cujem svaki moguci sapat,
I tek onda uistinu vidim pravo lice ljudi. Vidis, treba umrijeti da cujes istinu…

Ja kada umrem…
hocu da budem bezosjecajna…
I ne osjetim koliko je samo meni mene, mrtve, zao!

25.01.2005.

Petar Pan i Zvoncica

Ja sam vjecita djevojcica.

I ti to dobro znas.
Uostalom, znas da me bas zbog toga i volis toliko! Ja sam tvoja Zlatokosa, tvoja Djevojcica sa sibicama i tvoja Princeza na zrnu... Soli.

Pa naleti tebi tako neka furka kada se ponasas kao stariji i zreliji, zanemarujuci da smo oduvijek bili nepobjediv luckasti tandem. Moras biti schitzofrenicar da razumijes umjetnost- morao si biti mi da razumijes nas.

A sjecas se-
kako mi na rampi pricamo o Nietzscheu i "Zaratustri" dok umacemo vrele friske kifle u casu jogurta pa ti onda crtam brkove od jogurta i tako umeljani idemo na vecernju kafu u grad;

...
ti meni ljeti hvatas one bajice koje svijetle u noci i onda ih liznes i zalijepis meni na celo, a ja vristim jer me njihove nozice golicaju i psujem ti sve miseve jer me strah da ce me ugristi ili mi se pokakiti na celo...

...
sjecas se kako se ja autom zabijem u bor da bih te ucutila kad previse pricas dok vozim. Ti me onda optuzis za pokusaj ubistva, malo se mrzimo pa se oboje osjecamo kao zvijezde akcionog filma. K'o da si ti Bond, a ja tvoja picajzla :)

...
dolazim ti na posao i u pauzi pravimo piknik ispred ofisa Izvrsnog direktora. I mrve od hrane ne pokupimo, vec ih stjeramo pod stolice u hodniku.

Hmmm...
i sjecas se-
da smo nakon svakog prijatnog trenutka isli pravo- kod siptara na BUREK! Osim onda kada sam ja umislila da ne podnosim meso pa sam svoju pitu iscaprkala do gole jufke, a ti krao meso mog bureka...

Sjecas se nase Teorije zavjere, sjecas se naseg jezika, sjecas se nasih papuca, sjecas se kako si me gurnuo u blato da vidis kakva bih ti bila da sam rodjena k'o seljancica...

... I sada mi ponovno dodjes, stariji i ozbiljan. Dodjes i stanes na moja vrata, predstavis mi se nov i drukciji pa cekas da se ja uozbiljim... Da se presaltam na tvoje "pametne" godine i budem ti "prava"... Budem ti stvarna... A mi budemo krnji...
Nije fer, da znas... Ja to ne umijem. Ustvari, ja to ne smijem... Ja- JOK ja!

Ja sam mogla biti tvoja vjecita djevojcica... (a kazu da se djeca vole najiskrenije...)

10.01.2005.

BAL-CAN-CAN

Zasto mi niko nije javio da je na Balkanu Ljubav postala Kurva?

Zapravo, tako se prica….
Kazu da se odmetnula…
Drugi kazu da su je otjerali…
Kazu ljudi svasta, haja…

… kazu i da je podigla suknju da preskoci lakse preko mora, da dostigne drugarice koje tamo, preko mora i dinarskog gorja, plesu i bez suknje i bez brige. Teski su joj skuti ovdje bili, veli. Preuski za korake koje je ona htjela napraviti.
Vidjela je nasa ljubav kako njene drugarice igraju can-can. Htjela je plesati i ona, ali su je zuljali opanci. Zato je, kazu jedni, otisla. Digla skute i- otisla...

Ljubav je kod nas, kazu mi drugi, otisla na planine. Otisla je da se protegne koliko zna i moze, da se barem jednom jutrom protegne a da glavom ne lupi u ogranicenost plafona iznad i asfalta i betona ispod.

I tada je, ustavsi nesputana jedno jutro i protegnuvsi se sve do oblaka, pocesljala dugu zlatnu kosu i sjela na vrh planine. Okrenula glavu na sve strane svijeta koliko pogled na Balkan seze i napucila usnice.

Ljubav je tada, po prvi puta od kada je davno izmislismo, pocela da razmislja… Ona, velika i nadmocna, sa vrha planine gledala je nas, male i smrdave, kako je kvarimo i pakujemo u sve sto nam se u rukama i na poganom jeziku nadje. Nije htjela plakati jer velike djevojke ne placu, samo je stavila prst na celo i rekla:

"JA, LJUBAV, IDEM SA BALKANA"

Sklonila je uvojak koji joj je skakiljao celo, skinula svoje poderane haljine skrojene od poboznosti i falsifikovane odanosti. Ipod te odjece koju su joj sasili ljudi Ljubav je na svojim ledjima pronasla krila. Ljubav nikada nije znala da ih ima. Ljudi jesu. Zato su je stalno oblacili.

Ljubav je, bas kao i Veronika, odlucila umrijeti.

Ali Ljubav se nikada nije ljubila. I nije znala da ni vjetar koji je sa njenih usana izlazio dok bi na svom jeziku govorila sa Vasionom ne zna ljubiti.

Sklopila je okice i poslala je zadnji poljubac ljudima. Vjetar poljupca sa njenih usana bio je tako snazan i jak da se zemlja pod morem od straha zaustavila i stvorila ogromne razarajuce talase.
Cunami, ipak, nije udario nas…

Tako je Ljubav, protjerana Kurva sa Balkana, ubila ljude koji su je, tamo negdje, u svojim kucama od slame, nekada, na neki cudan intiman nacin- mozda- znali cijeniti…


Noviji postovi |

ZMV Reloaded


MOJI FAVORITI
hadzinica
Mjesečevi Prsti
Travnički Noćni Šetač
... by Tratinčica
koksanje
Duh Koji Hoda
Simplington post
Soba s pogledom
LIPO LI JE LIPO LI JE
Bell, Book, and Candle
Barhana
nesvjesna's
little bit of ... ®
Amsterdam, izjutra
lucida intervalla
zora
Civutski vrt
Phata
mIRCerkine mace
Ko se boji vuka još?
Tako je vriŠĆala Banshee
Rukomet
Zrtava Turbo Folka bb
neostvariva zamisao
Uvijek sam...
Ciganka iz Cordobe
Rubia.despues
više...

BROJAČ POSJETA
97776

Powered by Blogger.ba